Peru -The Land of Incas
Galápagos Islands-Animal Paradise
Ecuador -Republic of the equator
Amazing South America...Coming soon
The Big Apple
New York, New York...Marvellous Darling...
I want to wake up in a city, that never sleeps.
Visit my BLOG: Click here
Bosnia and Herzegovina
The Heart Shaped Land
Visit my BLOG: Click here
Bosnia and Herzegovina
The Heart Shaped Land
I spent my three week summer holiday in Bosnia and Herzegovina, from May 17 to June 09, 2008. While holidaying in Bosnia I spent most of my time in Sarajevo, my home town.
Bosnia and Herzegovinais the heart shaped land that lies in the heart of southeast Europe. It is here that eastern and western civilizations met, sometimes clashed, but more often enriched and reinforced each other throughout its long and fascinating history. Bosnia and Herzegovina is a long name for a country that measures just over 50,000 km2. Bosnia covers the north and centre of the country with its name probably derived from 'bosana', an old Indo-European word meaning water, which Bosnia has no short of.
The flag of Bosnia and Herzegovina
The three points of the triangle are understood to stand for the three nationalities of Bosnia: Bosniaks, Croats, and Serbs. It is also seen to represent the map of Bosnia which looks like a triangle or a heart as some people call it the 'heart-shaped nation'. The stars, representing Europe, are meant to be infinite in number and thus they continue from top to bottom. The flag features colors often associated with neutrality and peace - white, blue, and yellow. The colors yellow and blue are also seen to be taken from the flag of the European Union. They are also colors traditionally associated with Bosnia.
Sarajevo city (1991 est. pop. 529,000), capital of Bosnia and Herzegovina,on the Miljacka River. An important industrial and railway center, its industries include food and tobacco processing and furniture manufacturing. Lignite and iron or e are mined nearby.The city is the seat of an Orthodox Eastern metropolitan, a Roman Catholic archbishop, and the chief ulema of Bosnia's Muslims, who constituted about 50% of the population before the city was torn apart by war in 1992. Sarajevo has a university (founded in 1946), several Muslim seminaries, and various institutes of higher education. It is noted for its Muslim architecture, including its Turkish marketplace and more than 100 mosques, the most important one
dating from 1450.Founded in 1263, Sarajevo, then a citadel known as Vrh-Bosna, fell to the Turks in 1429 and was renamed Bosna-Saraj, or Saraje-Bosna. The town established around the citadel became an important Turkish military and commercial center and reached the peak of its prosperity in the 16th cent. T he Congress of Berlin (1878) gave Sarajevo and the rest of Bosnia and Herzegovina to Austria-Hungary, where it remained until its incorporation in 1918 into Yugoslavia. The city was a center of the Serbian nationalist movement. The assassination in Sarajevo of Archduke Francis Ferdinand and his wife on June 28, 1914, was an immediate cause of World War I. Sarajevo was the scene of several important battles between Allied resistance fighters and the Germans in World War II, during which the city sustained considerable damage. In 1984 the city was host to the Winter Olympics.Kakvi su ljudi Bosanci?
Meša Selimovic
Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada;
nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi;
zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i n e vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro.
Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu to ga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim. A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju.
Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa. Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud.
Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato z adržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo.
Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti!
zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i n e vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro.
Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu to ga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim. A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju.Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa. Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud.
Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato z adržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo.
Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti!
Web site Copyright ©
2008 Zana Productions Inc.
All rights reserved
2008 Zana Productions Inc.
All rights reserved
